Mali T. Rex ima ogroman problem. Mora da oraspoloži svoga prijatelja Špicu velikim zagrljajem. Ali je skoro nemoguće zagrliti ga sa malim rukama Tiranosaur Rexa. Pridružite se ovom lukavom i vrijednom malom dinosauru u njegovoj prvoj avanturi - toploj i smiješnoj priči koja dokazuje da najbolji zagrljaji dolaze iz najvećih srca.
***SPOILERI ISPOD***
Mali Tiranosaur Rex želi zagrliti svog tužnog prijatelja Špicu Stegosaura, ali ruke su mu premalene. Tata mu govori da to riješi kao matematički problem. Ta mu se ideja nimalo ne sviđa. Njegova tetka, koja radi jogu, kaže da je u pitanju ravnoteža. Tiranosaur Rex smatra da ni to nije dobar prijedlog, jer dolazi sa obaveznim sokom od krastavca. Njegova mama kaže, "U redu je ako ne možeš da se zagrliš. Dobar si u mnogim drugim stvarima!” Ali, on ne želi ni to, nego želi da zagrli prijatelja dok je tužan.
Imam male ruke.
Vrlo je teško zagrliti nekoga sićušnim rukama.
Njegova sestra i brat kažu da mu samo treba praksa. Pa, on počne da vježba i stvarno se trudi. Tako pokušava sve zagrliti, čak i sladoled i kaktus, ali to mu ne ide baš dobro. Ipak nastavi da grli sve pred sobom, i tako, uz mnogo truda, na kraju ipak uspije da stavi svoje malene ruke oko Špicine glave.
Kada sam prvi put vidjela naslovnicu ove knjige, nisam bio sigurna da će mi se dopasti. Ilustracije su mi se činile čudnim, odabir boja nekako neskladan na način koji nisam mogla da opišem. Ali kako sam čitala priču, brzo sam se zaljubila u njih. Volim ideju da ovi dinosaurusi rade svakodnevne stvari, tata je profesor matematike, tetka koja radi jogu, takmičarski stariji braća i sestre, sve se to vrlo lijepo spojilo i upalo u neki realan ritam. Sve u svemu, ova knjiga uči upornost, ljubaznost i ne zanemaruje vrlo važan korak - planiranje. Većina knjiga koje imaju ovu "možeš sve što hoćeš" temu, zaborave na to. Važno je planirati, pa onda se truditi i raditi na tome. Bez plana nema ni pobjede.
Kao i uvijek, svaka priča je prilika za razgovor sa vašim klincima o predstavljenim temama i poukama. U ovoj priči, roditelji, mogu razgovarati o pružanju utjehe svojim najmilijima ili voljenima. Počnite sa ovako nešto:
Kako nam pomaže zagrljaj od prijatelja ili člana porodice? Voliš li ti zagrljaje? Ovdje je ideja da navedemo klince da razmišljaju o tome kako se osjećaju kad ih neko zagrli (ako žele da budu zagrljeni u tom momentu, ne pričamo ovdje o zagrljaju neke tetke koje dijete ne želi da grli).
Da je tvoj prijatelj tužan, šta bi ti uradio/la da razveseliš tu osobu?
Šta bi htio/la da uradiš ali je to teško zbog tvoje veličine? Koje korake možeš poduzeti kako bi to uspjelo iako si mal/a?
Ovim pitanjima pomažemo djeci da razmišljaju o sebi u sklopu svoje porodice i svog svjeta. Mogu se vidjeti kao važnim dijelom svoje male zajednice jer znaju da i oni mogu pomoći na neki način, čak i ako je to nešto malo kao zagljaj.. Ovako im pružate priliku da to sami otkriju.
U suštini, ova slatka priča pokazuje malog klinca koji zna vrijednost prijateljstva i koji radi sve što može da usreći svoje prijatelje. Priča prikazuje dijete koje je motivirano empatijom da uloži svaki napor da razveseli svog tužnog prijatelja. Jako mi se sviđa da traži pomoć od svih članova porodice i da vježba ono što mu je teško. Također pokazuje da, kad je neko odlučan, fizička ograničenja ga ne sprečavaju da napreduje, što je za klince dobar model. Uživajte!
Comments